Epilog

Back Home Up Next

 

 

 

 

 

 

 

Epilog

 

Marx je jako pogriješio

Društvene nauke su bazirane na autoritetima iz 18. i 19. stoljeća. Otac današnje ekonomije je Adam Smith. On je tržišnu ekonomiju prikazao kao "nevidljivu ruku" koja navodi privatne proizvođače da promoviraju društveni interes kroz realizaciju vlastitog interesa. Dobri proizvođači proizvode dobru robu koja je tražena na tržištu i zato ostvaruju dobru cijenu što proizvođaču donosi dobru zaradu. Slabiji proizvođači se ne mogu takmičiti na tržištu roba pa su prisiljeni prodavati svoj rad kapitalistima. U društvu gdje je ponuda i potražnja rada ujednačena, svaki radnik je dobro plaćen. Kad ponuda rada postane daleko veća od potražnje, što kapitalisti lako ostvaruju, tada su radnici prisiljeni prihvatiti male nadnice kako bi se mogli prehraniti. Tada kapitalisti ostvaruju profite eksploatacijom radnika. Kapitalisti bi bili najsretniji kada bi se razvoj ekonomije završio na Adamu Smithu bez obzira što slobodno tržište donosi učestale ekonomske i društvene krize. Tržište takve krize rjesava bolnom uspostavom ravnoteže u kojoj obespravljeni radnici najviše stradavaju. Problem kapitalizma leži u tome što više cijeni profit nego ljude.

Kao podrška obespravljenih radnika pojavili su se socijalisti koji zagovaraju jednakost među ljudima i društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Na čelo te skupine se uzdigao Karl Marx koji je prihvaćen kao vođa politike i ekonomije socijalizma. On je predvidio da će kapitalizam sam sebe uništiti pomoću svojih unutrašnjih kontradikcija. Upravo smo svjedoci pada profitne stope koji je prema Marxu jedan od razloga koji uzrokuje kraj kapitalizma. U razvijenom svijetu kamate su vrlo niske. Mali porast kamata može dovesti do lančanog bankrota kompanija dok pad interesa uklanja profite što predstavlja završetak kapitalizma. Kapitalizam više praktično nema operativni prostor za vlastito napredovanje i zato predstavlja kočnicu razvoja civilizacije.

Jedino što danas čuva kapitalizam je nepostojanje boljeg sistema koji bi ga mogao zamijeniti. To treba zahvaliti Karlu Marxu koji je pogrešno usmjerio lijevu političku opciju. Marx je koristeći "najšire" proučavanje zakonitosti kretanja u društvu kroz dijalektički i povjesni materijalizam zaključio da slobodno tržište treba ukinuti zbog eksploatacije radnika. Antagonizam između radnika i kapitalista se po Marxu može riješiti samo revolucijom. To su vjerojatno najveće intelektualne pogreške u povijesti čovječanstva koje su spriječile razvoj društva.

Marx se trebao zalagati za skraćivanje radnog vremena radnika proporcionalno stopi nezaposlenosti a tržište bi tada uskladilo ponudu i potražnju rada i visine dohodaka u prihvatljive okvire i za radnike i za kapitaliste. Marx je predloživši ukidanje tržišta uklonio mjerilo koje omogućava uspješnost privrede. Ukidanjem tržišta Marx je ukinuo kategorije koje definiraju produktivnog proizvođača, kvalitetnu robu, potražnju, objektivnu cijenu i zaradu. On je tako obezglavio ekonomiju. Marx je toga bio svjestan pa je ponudio zamjenu za tržišnu privredu pomoću planske privrede bazirane na svijesti ljudi. Ideja planske privrede je ispravna i u tržišnoj ekonomiji ali samo ako je demokratski formirana jer samo tako može slijediti potrebe ljudi. Bez kompjutorske tehnologije demokratska planska privreda se nije mogla uspješno realizirati.  

Svijest na koju se Marx pozivao je idealizirana tvorevina koju nije moguće jednoznačno definirati i zato je svako može tumačiti kako želi. Čak i najgori ubojica nalazi u svojoj svijesti opravdanje za zločine koje čini. Ne može se sistem bazirati na idealiziranim vrijednostima. Idealizam je čak u suprotnosti sa Marxovom materijalističkom filozofijom. Tako su na sceni nastupili brbljavci koji su "znali" kako se društvo treba razvijati. Lenjin je koristeći Marxovu filozofiju proveo socijalističku revoluciju ali je potpuno uklonio Marxovu ideju ravnopravnosti ljudi tvrdeći da radnici nemaju dovoljno razvijeno znanje i svijest i zato oni moraju biti vođeni. Pozivajući se na Marxa ti brbljavci su u najvećoj mjeri zastupali vlastite interese. Pod utjecajem Lenjina sve socijalističke države su u pravilu imale doživotne predsjednike koji su nametali svoju volju ljudima više nego su to mogli kraljevi. Ljudi koji nemaju slobodu da oživotvore svoje produktivne snage ne mogu biti produktivni. Tako je socijalizam formirao vrlo neefikasnu i nezdravu ekonomiju koja je upropastila socijalizam i kompletnu lijevu političko ekonomsku orjentaciju.

I danas mnoštvo socijalnih znastvenika naivno očekuje revoluciju koja će promijeniti zapadni svijet. Revolucija ne može donijeti dobar rezulatat jer ni jedno nasilje ne može donijeti dobar rezultat. Osim toga samo većina gladnih ljudi može podići revoluciju a takvih na zapadu nema. Marxizam ne bi bilo moguće slobodno propovijedati po univerzitetima da može nasilno ugroziti kapitalizam. Meni se čak čini da kapitalizam voli marxizam jer navodi progresivne snage na pogrešan put. Ukoliko se pojave ideje koje mogu ugroziti kapitalizam one su blokirane pomoću ekonomske moći kapitalizma koje sprečavaju pristup takvih ideja do javnosti. Osim toga kapitalizam ulaže ogromnu energiju u zatupljivanje naroda poslije čega narod nije u stanju prepoznati dobre ideje.

Marx nije vidio da ukidanje tržišne ekonomije ne ukida samo eksploataciju radnika već i jedini mogući temelj za uspostavu zdrave ekonomije. Problem tržišne privrede nije previše tržišta već u stvari premalo tržišta zato što je tržište rada potpuno nerazvijeno. Razvijeno tržište rada zahtijeva slobodan pristup svakom radniku do svakog javnog radnog mjesta u bilo kojem trenutku. To je moguće ostvariti samo u javnim poduzećima tako da se na svakom radnom mjestu zaposli radnik koji ponudi najveću produktivnost, najveću vlastitu odgovornost i najmanju cijenu tekućeg rada.  

Razvijeno tržište rada će biti visoko razvijena nevidljiva ruka“ koja će donijeti danas nezamislivu ravnotežu u procesu raspodjele rada i ogromne pogodnosti društvu u cjelini. Ono će ukinuti privilegije i eksploataciju na koju se Marx žalio jer niko ne može eksploatirati ljude koji u svakom trenutku mogu zauzeti radno mjesto "eksploatatora." Tržište rada će ukinuti privilegije i društveno razarajuću korupciju koje one donose. Slobodan izbor rada će omogućiti radu da postane vrijednost za sebe i ljudi će pronaći daleko veće zadovoljstvo u radu nego što to mogu danas. Samo tako može nastati udruženje slobodnih proizvođača na koje se Marx pozivao. Na kraju, najbolji radnik na svakom javnom radnom mjestu će ostvariti veću produktivnost nego što ga privatne kompanije mogu ostvariti. Tako će tržište rada ukloniti kapitalizam. Razvijeno tržište rada je najbolja moguća raspodjela rada a ja bih dodao i jedina dobra. Ono predstavlja jedini mogući put u socijalizam i bolje društvo. To su uspjesi koje revolucija i nametnuta ideologija ne može ostvariti. 

Nova ekonomija zahtjeva precizno praćenje radnih ponuda i definiranje odgovornosti svih radnika što nije bilo moguće ostvariti bez kompjutorske tehnologije. Iz tog razloga Marx nije ni mogao razmišljati o razvoju tržišta rada. Veće želje nego što su bile tehnološke mogućnosti usmjerile su Marxa i kompletnu ljevicu na pogrešan put.  

Desno orjentirani socijalni znanstvenici pod utjecajem nametnutog sistema obrazovanja i konzervativnog okruženja u kojem žive, ne mogu ići dovoljno duboko u promjeni postojećeg sistema da bi te promjene imale zadovoljavajući utjecaj na unapređenje društva.

 

Kapitalizam je u završnoj kriminalnoj imperijalističkoj fazi

Kapitalizam nikad nije imao konkurenciju boljeg sistema i samo zato opstaje. Tržišna konkurencija privatnih poduzeća je u velikoj mjeri formirala uzak krug pobjednika koji tajno vladaju svijetom pomoću financijske moći koju posjeduju. Ta moć kontrolira ekonomiju, politiku, nauku, obrazovanje i medije gotovo u cijelom svijetu. Oni tako provode eksploataciju cijelog svijeta. Ti ljudi kriju svoju moć jer ih tako nitko ne može optužiti za zlo koje nanose svijetu. Pisao sam o njima u članku Da li je Antikrist stigao?1 Samo njihovi poltroni imaju utjecaj u društvu i tako lako sprečavaju svaku pozitivnu promjenu društva. Oni su toliko moćni da mogu ukloniti gotovo sve što im se suprotstavi. Promjene vlasti u zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike koje se upravo događaju su njihovo djelo. Oni imaju cilj staviti sve te države i narode pod svoju kontrolu. Agresija na Libiju je zasigurno njihovo djelo jer žele opljačkati libijsku naftu. Ja nemam dokaz za to ali tvrdnju gradim na činjenici da niko osim njih ne može mobilizirati predsjednike razvijenih država da izvrše kriminalni napad na suverenu državu i svjetske medije da daju potpunu podršku toj kriminalnoj agresiji.

Kao rezultat njihovog rada uspostavljena je vrlo iracionalna, nepravedna i nemoralna civilizacija, vjerojatno pogubna za ljude. Gotovo sedam milijardi ljudi planete Zemlje je nezadovoljno načinom na koji žive što otvara ventile za destrukcije u društvu. Oni jako zagađuju zemlju, vodu i zrak što ugrožava zdravlje. U ovom trenutku oni se mogu prehraniti samo zahvaljujući umjetnim gnojivima baziranim na nafti koja može uskoro nestati. I šta tada? Vladari svijeta su uvidjeli da više ne mogu dovoljno smanjiti broj stanovnika planete Zemlje pomoću ratova pa su se dosjetili da smanje populaciju svijeta trovanjem hranom. To postižu kriminalnom internacionalnom regulacijom proizvodnje hrane zvanom “Codex Alimentarius,“2 ustanovljenom 1963 godine na nivou UN. Pomoću “Codexa Alimentariusa“ nameću proizvođačima hrane u cijelom svijetu pravila koja između ostalog ograničavaju količinu hranjivih sastojaka u prerađenoj hrani i podstiču ili prisiljavaju proizvođače da koriste nezdrave sastojake. Kao rezultat toga ljudi danas progresivno oboljevaju od teških bolesti koje zahtijevaju skupo liječenje. To donosi velike profite medicinskoj i farmaceutskoj industriji koja se uglavnom nalazi u vlasništvu istog kruga ljudi koji proizvodi hranu. Tako se razvija krug koji nas vodi u bolest i smrt. Doktorica Rima A. Laibow diektorica Natural Slution Foundation, koja je posvetila svoj život borbi za zdravu hranu, tvrdi pozivajući se na izvještaj WHO/FAO, da će primjena pravila i smjernica “Codexa Alimentariusa“ na svjetskom nivou uzrokovati bolest i smrt milijardama ljudi3.

 

Pa gdje je izlaz?

Rješenje za čovječanstvo traži radikalnu promjenu kompletnog društva u kojem živimo. Ta promjena mora biti ujednačeno prihvatljiva svim ljudima jer će u suprotnom prije ili kasnije zasigurno dovesti do razdora u društvu. Ona mora biti bazirana na jednakim pravima ljudi. Ona mora slijediti prirodu društva i poštivati prirodu koja nas okružuje. Ona mora efikasno zadovoljiti potrebe svih pojedinaca i društva u cjelini. Vjerojatno se vama dragi čitaoci čini da takvo društvo nije moguće ostvariti ali ja sam ga ipak definirao na ovim internet stranicama4.

Na putu kreiranja dobrog društva morao sam gotovo potpuno odbaciti socijalne nauke zato jer su one na pogrešnom putu i nisu u stanju ponuditi dobro rješenje za društvo. Pristupio sam kreiranju dobrog društva na isti način kao što dizajneri automobila prilaze kreiranju dobrog automobila. Moja metoda je bazirana na sistemskom inženjeringu, na logici i mudrosti5. Istraživao sam kako najracionalniji politički i ekonomski input ljudi može donijeti maksimalni output za društvo. Pokretačko gorivo društvenog djelovanja će se bazirati na više ekonomskog tržišta6 i više političkog tržišta7 nego što ga kapitalizam može podnijeti i zato će novi sistem poslati kapitalizam u povijest. Jednom prihvaćeno od strane društva novo tržište rada i politike će uspostaviti neuništivu ravnotežu u društvu. Nova politička ekonomija koju sam dizajnirao će postaviti ljude kao najveću vrijednost8. Novi sistem će na potpuno originalan demokratski način riješiti socijalne probleme društva i učiniti ovaj svijet prekrasnim mjestom za život.

Na novom sistemu sam radio 30 godina. Socijalni naučnici me ne prihvaćaju zato što je njihovo znanje bazirano na autoritetima iz 19. Stoljeća. Možete li zamisliti da dizajner super automobila danas slijedi dizajn kočije iz 19. stoljeća? Osim toga oni ne razumiju optimalne tehničke principe inženjeringa na kojima je baziran moj rad. Na kraju moram reći da sistem koji sam predložio takođe dovodi u pitanje i privilegije socijalnih znanstvenika zbog čega oni izbjegavaju moje ideje iako su one jedino dobro rješenje za čovječanstvo. Nedostatak podrške mom radu ugrožava društvo i sprečava dolazak svijetle budućnosti čovječanstva.

Aleksandar Šarović

27.04.2011

 

 

Reference: 

1.         Aleksandar Šarović, Da li je Antikrist stigao? 

2.         Dr. Robert Verkerk, Codex Alimentarius

            Matthias Rath: Codex Alimentarius Commission – A Threat to Humankind

            Rima E. Laibow, M.D., Natural Solutions Foundation  

Dr.Rima Laibow on The Alex Jones Show: Codex Alimentarius  

Codex Alimentarius Web Site 
 
The WTO and the FAO/WHO Codex Alimentarius

3.         WHO/FAO Report, Nutrition and the Prevention of Chronic Diseases  

4.        Aleksandar Šarović, Humanizam 

5.        Aleksandar Šarović, Mudrost  

6.        Aleksandar Šarović, Budućnost ekonomije  

7.        Aleksandar Šarović, Budućnost demokracije  

8.        Aleksandar Šarović, Vrijednosti u budućnosti

 

  Natrag na početak  

 

www.sarovic.com        www.sarovic.net        www.sarovic.org

Copyright protected at Consumer and Corporate Affairs Canada            Last updated: November 13, 2013
For problems, questions, or comments regarding the website please contact
aleksandar@sarovic.com